crtice sa margine

Čovječe,pazi da ne hodaš malen ispod zvijezda...

12.10.2014.

Pjesma druga "Zaborav" Za one kojih se tiče

Tražila sam ga posvuda
U krupnim kapima prve ljetne kiše
U čeličnim okovima oko moje duše
U tihoj vatri tajne ljubavi

Tražila sam zaborav
Rumen i čist
Da ga povedem sa sobom tamo gdje uspomena nema.

Tražila sam ga čak na vrhu planine obasjane
suncem posljednje ljudske vrijednosti.

Tražim ga još uvijek da mu priznam
umornim glasom
da mi treba njegova ruka na mom čelu
umornom od sna.

11.10.2014.

Pjesma prva "Poruka"


Neshvaćenost je bol moje duše
Bol duše koje više nema među
živima.

Prestala sam biti čovjek a postala
zvijer
žedna ljudskih sudbina.Ja sam je stvorila

Kada mi bol pojede i tijelo nemojte
me uzalud tražiti,mene neće biti nigdje.
A bit ću svuda oko vas.

Rastadoh se sa ljudskom dijelom sebe
i
sada ovaj drugi dio bdije nad izopačenom zabludom.

Nemojte me tražiti jernaći ćete me
na otpadu porušenih iluzija ili
u dahu onog koji se kaje.

Nemojte me tražiti jer naći ćete me
u prvom poljubcu sanjara ili
u zveckanju žute kovanice
siromaha.

Nemojte me tražiti jer naći ćete me
tamo
gdje se pravi čovjek uvijek vraća.

27.09.2014.

Jedna mladost-jedna ljubav

Mladost je otišla,napustila me.Tiho je izašla iz mene,bvez pozdrava,bez velikih riječi.Ostala sam bez mladosti a i bez starosti,ona još nije došla.U takvom dobu u prošlost zavirim ponekad i svatim da je sada gledam drugačije.Nije tuga to osjećanje,nije ni radost nego nešto onako.Nešto što ti izmami blagi osmijeh ili leptire u stomaku.Prije neki dan,bez najave i neslućeno izronila  je is prošlosti sjena za koju sam mislia da je ipak samo sjena.Ali tada shvatih da nije.
Tog jutra u autobusu do posla bilo je nesvakidašnje puno ljudi,Rano je,svi šute,čak je vozač ovaj put odlučio i radio da ugasi.Kiša pada.Turoban dan.Sina sam ostavila pred školom i pješice nastavljam dalje.Neću ovaj put ići prečicom,mislim u sebi,imam dovoljno vremena da prošetam. Kiša je u međuvremenu prestala da pada.U susret mi ide,primjetila sam,muškarac sa kačketom na glavi.Kako se približava tako mi srce počinje jače tući i noge postaju teške.Nemoguće da je to on!Odkud on ovjde?Pogledala sam ga i on je pogledao mene i zastao.Osmejhnula sam se od radosti,mahinalno,a misam to htjela.Pružio mi je ruku.Bio je odmjeren i prilično hlada za razliku od mene.Rekao je da se vratio iz Avganistana,da je kupio stan,oženio se i dobio sina.Ja nisam ništa mogla reći od uskićenja.A i usta su mi se osušila.Samo sam ga gledala.A i šta da mu kažem?On je i onako sve znao.Zaželila sam da još ostanemo tu na tom mjestu bar malu vječnost ali brzo smo se pozdravili i razišli,Nisam pogledala za njim.
Nikad me nije volio,to mi je i rekao.Al ja sam voljela nega.Voljela sam ga bezuvjetno,bez interesa bez skrivenih razloga.Voljela sam ga kako curica od osmanaest godina može da voli,iskreno i strastveno.Te jedne ljetne noći kada mi je rekao da me ne voli te da sam mlada i da ću preboljeti povjerovala sam mu a da li sam preboljela?Nisam sigurna,
Ne mislim često na njega.Imam obitelj,dom,muža koji me voli.Ali imam i taj kamen u cipeli koji me povremeno nažulja.Ali navikne se čovjek na to,nastaviš dalje,naviknut na bol i ona postane dio tebe čak toliko da je više i ne primjećuješ.Samo eto ponekad kao ovaj put zaboli jače.Čovjek je takvo biće da se vremenom valjda navikne na sve.

26.09.2014.

Pobuna

Pobuna je teška riječ.Teška je i misao koja dovodi do pobune.Ja sve manje mislim a ni razloga da mislim jer na kraju se sve svodi na isto.Na ništa.Blago budalama,njima je svaki dan Bajram
Jutos tmurno.Vozim se na posao onako lagano,zagrebački.Nema gužve,rano je,i imam mogućnost da zvjerlam okolo.Na prvom semaforu čekajući zeleno uočim plakat,"Uz narod!".Na sledećem semaforu "Sa narodom" pa zatim redom narod,narod,narod.Šta je to narod?Odjednom mi se iskulirano jutro pretvori u borbu pa zatim u ljutnju pa u bijes.Baš tim redom.Narod!!!To mi dođe naros znak jednakosti ovce.Čula sam se kako blejim.Da li da izađem na ulicu,počnem da vrištim,da se derem kako ja nisam ovca,kako gledam nepravdu svaki dan,kako se u meni svakodnevno skuplja gorčina a najviše zbog toga što ne mogu ništa da uradim.Uhvaćeni smo u mrežu mislim dok pokušavam da napravim neke račune a da pritome ne pogriješim, što mi se često dešava kada me spopadnu te moje nasilno izazvane misli.
I dok pokušavam tako bijesna i nemoćna da radim,u kancelariju ulazi tip.Tip-top,sređen,uglađen,namirisan.Prolazi kraj mene (nisam mu bitna)bez pozdrava,Ulazi u ured od mog šefa i iza sebe ostavlja odškrinuta vrata.Razgovor slušam.Malo mi fali,jedna riječ pogeršna da planem.Kaže gospodin kako se on za svoj posao ne brine,ima poznastva, valjao je mnogim ljudima, ima veze,dobar je čovjek zadužio je mnoge.I dalje priča kako su mu mnoga vrata otvorena,kako  mu mnogi čuvaju leđa

(.Nisam iznenađena tim što sam čula.To je kod nas normalan šablon življena i poslovanja.Ja tebi ti meni,a za ostale bit će bolje poslije izbora.Kao u mrežu upleteni,svi se vrzmamo tamo vamo,uhvaćeni u mašinu u neznanju.Je li to do našeg mentaliteta ili navike?Ako jeste ko nas je naviknuo tako živjeti?Imali li rješenja?)
I na kraju razgovora,na izlazu iz kancelarije kroz osmijeh dobaci mom šefu"Neka svoga i u gori hajduka!".
I na kraju opet mi naupade narod.Šta narod,koji narod?Je li narod uopšte postoji ili su ga vijekovima izmišljale vjere i razne vlasti.
Neću više misliti,obećala sam sebi,neće biti pobune,kad nestane ovaca neće biti ni vune.

01.11.2013.

Samo urbano...

Slušam jutros na radiju da je za početak dana najbolje popiti cjeđeni sok od narandže i po mogućnosti integralne žitarice a naravno prije toga bar uraditi vježbe istezanja.Savršen početak dana,u svršenom životu ,u savršenoj državi.Kao sa reklame.Nova vremena,nove vrijednosti.Vođeni onda tim novim vrijednostima ,naravno,nebi mogli sebi oprostiti da propustimo novu emisije popularnog,komercijalnog doktora Oza,koji svojim savjetima usećuje svakodnevno sretne a debele američke žene.I tako krene.Izađem na ulicu i pogledam naše muškarce,nasmijane,obavezno zalizane kose (nečim jako sjanim ko u Ronalda),sa savršeno uglancanim špicokama i neizostavnim rozim košuljicama.Samo urbano.A tek žene naše...E to je priča.Čim izađe nova krema protiv celulita pukne ko halva.Ne do Bog da se ispod ultra kratke suknjice (obavezno sa tigrastim uzorkom) vidi celulit.Jer šta je danas žena sa celulitom?A dekolte,e on mora biti savršen bas ko sa slike iz Cosmopolitana.I tako savršena žena sa savšeno urbanim vrijednostima iz čaršije dođe kući i drago joj je jer ne mora brisati laminat jer joj je muž za godišnjicu braka postavio bambus parket a on se tako urban,sija i bez brisanja.Drago joj jer može leći i u miru pročitati neko teško štivo kao što je Gola Istina od urbane nam spisateljice,nadaleko poznate Nives Celzijus.I onda u predahu od tog teškog i poučnog štiva,može zamišlati kako bi dobro bilo upasti u kakav urbani reality show,preko noći postati slavna i materijano još bogatija.Novo vrijeme,nove vrijednosti.

06.06.2013.

I am the boss

Pozdrav svima,
Malo prije sam došla s posla.Kažu kriza je u zemlji,a automobila nikad nije bilo više.(naravno gorivo je,ne zaboravimo jako,jako skupo) Čak sam i primjetila da gdje god parkiram svoj auto nema lošijeg od njega.Ali nije to ono što ja vama hoću da ispričam ( meni voziti loše auto uopšte ne smeta).
Danas dok sam radila svoj posao,dovoljno obiman,da bi ga u javnoj ustnovi radilo barem troje,zazvoni telefon.Ja se,naravno pristojno javim,uljudnim glasom-ponekad se sama sebi začudim koliko moj glas može biti uljudan.S druge strane žice javlja se glas:"Cura,imal ti gazde?"-upita.Kod mene se istog trena stvori upitnik nad glavom."Nemam ja gazde,kažem,ja sam slobodan čovjek".Nastala je tišina,neugodna.Zatim tu-tu,tu-tu.Ode čovjek ko da ga nikad nije ni bilo.Zaboravim ja brzo na ovu situaciju i nastavim raditi jer nema para džabe.Kad nakon nekog vremena eto jednog "gospodina",vlasnik firme u kojoj ja radim vidim pozdravlja se s njim,tapšu se po ramenu,srdačno se razgovaraju,koriste neke fazone za koje stvarno nisam skontala šta prestavljaju (ali su bili jako duhoviti sudeći po smijehu pomenute dvojice).I tako je to trajalo izvjesno vrijeme kad moj šef na vrata i kaže mi sav ozaren:"Dođi da vidiš kakvog je mercedesa Ibro dotjerao iz Njemačke...terenac najnoviji".Kakv,bolan Ibro,mislim u sebi."Hajde"-reče ponovo.I šta da radim?Ustanem i pogledam terenca (nisam zapamtila koje je boje niti bilo kakav detalj).Vratim se nazad na posao.Od tog trenutka iz glave mi ne izlazi gazda Ibro i njegov terenac.(da je gazda svega i svakoga shvatila sam iz njegove beskonačno duge besjede koja je uslijedila a koja mi je na trenutke privlačila pažnju) Glas sam prepoznala iz onog telefonskog razgovora od maloprije.Iz glave mi ne izlazi njegov stav,izgled lica,ruke,zlatom ukrašen domali prst i neizostavan lanac oko "tanašnog vratića".Priča tako Ibro kako kod njega u preduzeću rade inžinjerčići koji pojma nemaju(džaba primaju platu),ekonomista koji nezna sataviti bilans stanja itd.Helem,gazda Ibro baca pare na neuke radnike.Pare krvavo zarađene.Jadan Ibro.Svi ga izvaraše.Zatim,priča dalje kako pomaže sirotinji,udjeli poneku sadaku,šta ćeš ipak je on gazda a gazde moraju ponekad i podjeliti nešto para (mislim da je čak spomenuo da je bio sponzor nekakvoj potencijalnoj misici).Taman kad je gazda Ibro privodio svoju pripovjed kraju,meni vrijeme da krenem kući.Pružim mu ruku i kažem da je jako fino što pomaže drugima kad on već toliko ima i zaključim da je pravi filantrop ( to sam namjerno uradila).A on se na o nasmija i kaže mi,pomalo zbunjeno,da on ipak ne voli tu klasničnu muziku nije ti on od te gospode ( on je ipak više za mješano meso).
Žao mi je nešto gazda Ibre...
Hajd sad pozdrav!

06.06.2013.

Skromnost,nije li to vrlina?

Skromonst je vrlina,dijete-reče meni nedavno moja komšinica koja inače ima tri kuće (jedna od njih je na moru),dva stana,skupi automobil i naravno kilogram zlata na sebi.Ja potvrdno klimnu glavom,a šta drugo da uradim,starija je žena.Dok sam se udaljavala od nje,razmišljala sam o skromnost uopšte.To da je skromnost vrlina čula sam više puta,što sa TV-a, gdje neki vjerski poglavar glasno i žučno priča o tome,što iz neobaveznih razgovara sa ovim ili onim.I ja iznenada ostajem u čudu.Da li danas vrline uošte postoje?Koje su?Ko je taj koji danas može odrediti šta je vrlina a šta mana?Niko.Ljudi su jednostavno naučili fraze i gađaju se njima često neznajući šta pričaju ili šta te fraze uošte znače.Tako je i mojoj komšinici neko nekad rekao da je skromnost vrlina i ona je to zapamtila i praveći se pametna pripovjeda djeci.Živi u zabludi?Ili ne?Biti ćemo mi neskromni ali ćemo ipak pričati djeci  da trebaju da budu skromna.(kao kad čovjek koji puši cigarete pripovjeda kako su cigarete štetne za zdravlje i da je štetno pušiti).Nije li to licimjerno?Neznam više.Može a i nemora biti,zavisno iz kojeg se kuta gleda,kao i sve danas.Neki će samo reći teška su vremena,sve se izokrenulo.A je li baš sve do vremena?Ili je možda ipak do nas?
Pozdrav

05.06.2013.

Naslovnica

Pozdrav svima,
Ime su mi dali,nisu me pitali.Koristim ga već dugo godina i još uvijek kad me zovu ja pokušavam dokučiti da li mi se sviđa ili ne.Da sam mogla birati zvala bih se vjerovatno Marina,Selma ili tako nešto da bude ,ono, zvučno.Znam da to više nije toliko ni bitno,jer nakon imena imala sam šansu da sama biram svašta nešto i često je to bio pogrešan izbor.Da li svi ljudi pogešno izaberu?Ili bar nekad pogriješe?Uvijek su me fascinirali ljudi koji su znali šta hoće biti kad porastu,koji su uvijek išli tačno isplaniranim putem,imali tajminge za sve,proračunavali svaki potez.Ja to neznam.Nisam nikad znala.
Danas šljakam u nekoj firmi za malu lovu.Živim u Bosni.Snova sve manje imam ali zato imam dugove,minuse na računu,muža i dijete-sina,prvačića i ljubav.Ljubav imam.U nju sam uvijek vjerovala i ona je vjerovala u mene i pronašla me.Danas ne vjeruje mnogo ljudi u ljubav.Ne znam zašto.Pitala sam to neki dan svog kolegu a on mi je odgovorio da se za pare sve može kupiti pa i ona (vjerovatno zbog toga on ima 20 godina mlađu suprugu).Valja sam tvroglavi,okorjeli idealista.Vidim se često sa pesnicom podignutom visoko u zrak.
Ovo je moj prvi post, tek  neko prestavljanje moje osobenosti,sa margine.
Pozdrav